Nastavno na podcast naziva ”Nova stvarnost-HR prakse koje moramo mijenjati” u režiji HR Centra, porazgovarali smo i sa zagrebačkim odvjetnikom Damirom Delišimunovićem. Riječ je o odvjetniku koji već godinama uspješno plovi u vodama radnog prava te tako poznaje prednosti, ali i zamke koje rad od kuće donosi. Posredstvom pandemije uzrokovane koronavirusom rad od kuće postaje dio te nove stvarnosti, a kako se čini mogao bi postati i dijelom novih HR praksi. Ipak, nove prakse moraju se pravno urediti.
Rad od kuće dopušten je temeljem članka 17. Zakona o radu, a o njemu se govori kao izdvojenom mjestu rada. Navedenim člankom propisan je obvezni sadržaj ugovora o radu za „Rad od kuće“, a pored Zakona o radu, „Rad od kuće“ uređuje i drugi temeljni propis iz radnih odnosa, a to je Zakon o zaštiti na radu.
”Treba reći da je „Rad od kuće“, kako ga vidi zakonodavac kroz odredbe Zakona o radu i Zakona o zaštiti na radu, drugačiji pojam od onoga što bismo mogli nazvati „mogućnost povremenog rada od kuće“, a što je do sada nedovoljno regulirano područje”, započeo je razgovor stručnjak za radno pravo i zagrebački odvjetnik Damir Delišimunović.
Ako govorimo o ovom drugom nedovoljno reguliranom području, obveza poslodavca je osigurati radniku sigurne uvjete rada i procijeniti rizik i ostale obveze vezane uz zaštitu na radu. Povremeni rad od kuće nije novi koncept, no traži drugačiji angažman poslodavaca te se mnogi nisu upustili u tu aktivnost. Pustiti zaposlenika da radi od kuće čini se ipak nije tek tako…
”Povremeni rad od kuće ustvari je mogućnost radnika da posao obavi iz svojeg doma, umjesto da dođe na radno mjesto, pa je bilo nejasno, ako ne i nemoguće, procijeniti rizike koje bi radnik imao radeći iz, primjerice, svojeg dnevnog boravka. Na to se nastavlja i pitanje odgovornosti poslodavca za naknadu štete koju bi radnik mogao pretrpjeti na radu od kuće”, dodao je Delišimunović.
Nova situacija uzrokovana koronavirusom koncept ”Rada od kuće” stavila je u prvi plan, a povremeni rad primjenjiv je najčešće sada, kada je pandemija, barem za neko vrijeme, na svom odlasku.
”S obzirom na više nego izvanrednu situaciju nastalu Pandemijom COVID 19, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, kroz svoja pravna mišljenja i tumačenja, pronašlo je pravnu osnovu za određivanje „rada od kuće“ u odredbi članka 7. stavka 2. Zakona o radu („Poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada ….“), pa je tako za „nisko rizične poslove“ (administrativni i slični poslovi) bilo prihvatljivo da se obavljaju iz stana ili kuće radnika, ali opet uz primjenu propisa zaštite na radu, koliko je to moguće. Rekao bih da se radi o privremenom ili ad hoc rješenju koje ima za ideju zadržati veći broj radnika u njihovim domovima i mogućnost da zaista odrađuju posao za poslodavca”, objasnio je Delišimunović.
U ovom trenutku mnogi se zaposlenici vraćaju na svoja radna mjesta, u svoje urede… Neki poslodavci zbog držanja mjera predostrožnosti htjeli bi i pokušavaju ”Povremeni rad od kuće” učiniti novom dimenzijom njihova poslovanja, a okosnica održivosti takvog čina je prije svega i nova dimenzija odgovornosti.

”Povremeni rad od kuće je mogućnost ili bolje reći beneficija odavno prepoznata u svijetu. S jedne strane imamo opravdani interes poslodavca i radnika da se radniku omogući da povremeno i u dogovoru s poslodavcem radi od kuće i s druge strane imamo zakonodavca koji brine za sigurnost radnika i nameće određene obveze i odgovornosti poslodavcu. Smatram nužnim da „Povremeni rad od kuće“, kao poseban institut radnog prava, bude uređen kroz odredbe Zakona o radu i Zakona o zaštiti na radu, s time da neka pitanja, poput primjerice troškova koje poslodavac nadoknađuje radniku, moraju biti odgovarajuće riješena kroz porezne propise”, zaključio je stručnjak za radno pravo i zagrebački odvjetnik Damir Delišimunović.

Ukoliko želite snimku podcasta, pošaljite mail Dini na dina@hrcentar.hr

Partneri

Login

Zaboravili ste lozinku